Princip žena kroz istoriju
Još iz doba antičke književnosti mnogi pisci govorili su o nezavidnom položaju žene u društvu,njenoj svrsi postojanja i ulozi koju ima. Veruje se da je pre vladavine muškaraca postojala era vladavine žena,odnosno matrijarhat. Za vreme matrijarhata,majka je imala status božanstva,ona je ta koja je pružala i davala svojoj deci,za vreme njene vladavine bili su prisutni mir i blagostanje. Grčka mitologija govori o Zevsu kao"Ocu bogova i muškaraca"*. Zevs preuzima presto od boginje Tebe,i započinje era upravljanja muškaraca društvom koja do danas traje. Sa njegovom vladavinom javljaju se i nemiri na zemlji a senka biva zauvek bačena na žene kao i na njihovu važnost.
Položaj žena XVIII i XIX veka u Španiji
De Moratin u svojoj neoklasičarskoj komediji putem likova donje Irene i njene kćerke Pakite predstavlja tadašnju sliku žena. Iako potpuno različiti tipski likovi,majka i kćerka imaju nešto zajedničko,zavisnost od muškaraca.
Donja Irene,lukava udovica, je žena koja ne preza ni od čega,spremna da po svaku cenu "dobro" udomi svoje jedino,preostalo dete za bogatog starijeg čoveka don Dijega. Služeći se izovorom majčinske ljubavi ona prekriva svoje prave ciljeve a to su obezbeđivanje materijalnog dobra i statusnog prestiža. Egoizam je ono što nju pokreće da donosi odluke za svoju kćer,ne pitajući je pritom za njene želje. Kroz lik donje Irene,De Moratin predstavlja primer lošeg odnosa roditelja prema deci,pogrešnog vaspitanja mladih devojaka. Ona se trudi da bude dominatna, kako bi se obezbedila,pokušavajući na sve načina da prikupi pažnju muškaraca i proizvede sažaljenje kod njih. Ona je Moratinov posrednik preko koga on ismejava crkvu i tadašnje odnose roditelja prema omladini. Žena koja stalno aludira na svoje čestito poreklo,govoreći kako su članovi njene porodice crkvena lica,a to se pre svega odnosi na njene sestre koje su obrazovale u manastiru Pakitu. Koristeći se jednim od svojih najvećih aduta,manipulacijom,uspeva da pridobije pažnju don Dijega kako bi udala svoju kćerku za njega. Donja Irene je sve vreme aktivan lik komedije,koja se trudi da u svoju korist upravlja događajima. Satiričnost njenog lika prikazana je kroz njene mnogobrojne brakove koji su sklopljeni sa željom da se lako obogati.
Vodeći se pogrešnim vrednostima,Irene izdaje najdragoceniju ulogu žene a to je uloga majke,davaoca života. Zbog pohlepnih,loših namera, ostaje uskraćena od ostvarenja svoje zamisli.
Pakita,mlada,neiskusna devojka predstavlja pasivan lik dela,ona nema pravo da donosi odluke o svojoj budućnosti. Smernost i konzervativnost vladaju njom, ona se boji svakog suprotstavljanja majci jer to kako kaže "ne priliči dobrim devojkama." Međutim,ona nije u potpunosti iskrena,njene želje se kose sa njenim vaspitanjem, i ona odlučuje da viđa Don Karlosa tajno,bez govora majci. Način na koji je odgajana joj ne dozvoljava da upravlja svojim životom i ona biva spremna da napravi najveću žrtvu,da se odrekne prave ljubavi. Svoja htenja ostavlja po strani kako bi udovoljila drugima,jer zna da bi je svaka drugačija odluka dovela do sukoba sa majkom,prema kojoj oseća veliku odgovornost i strahopoštovanje. Ona je prototip mlade žene toga doba kada je svako delanje koje se razlikovalo od moralno propisanog bilo najjače osuđivano. Stah koji preovlada Pakitom čini od nje bezličnu osobu koja ne poseduje kontrolu nad životom. Ono po čemu se njena sudbina razlikuje od sudbine većine devojaka tog vremena je splet okolnosi koje su joj ispunile želju. Njoj se pruža prilika da bude srećna u braku sa svojim izabranikom,zahvaljujući dobroj volji don Dijega. Međutim,postavlja se pitanje da li bi se njen san ostvario da don Karlos nije pripadnik visokog društva?
U XVIII i XIX veku u Španiji,gde vlada sistem ograničenih i moralnih normi ponašanja koja su uspostavili muškarci,izbor žena i slobodna volja nisu postojali,a svako ko je postupao po sopstvenom nahođenju ispaštao je zbog toga. Danas se u društvu govori o slobodi i jednakosti polova pod prividnim velom demokratije koju nam je sistem nametnuo. Jedina prava sloboda je ona u kojoj smo privrženi svojim uverenjima nezavisno od sistema koji nam nameće svoje. "Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš sopstveni um i telo, da živimo svoj sopstveni život, umesto života koji pripada sistemu uverenja."
*Walter Burkert. Greek Religion,1985
Нема коментара:
Постави коментар