Don Kihot- starac zaluđen raznim romanima koje pamti do najsitnijih detalja, idealista koji pokušava da svet pretvori u utopiju koju je pronašao u svojim viteškim romanima, prkoseći zdravom razumu i stvarnom svetu, uzdižući visoko čast, osećaj odgovornosti, potrebu za ljubavlju i slavom, ali i moral i čestitost, pravdu. Zbog svojih fantazija je odmah okarakterisan kao lud.
Don Kihot je na osnovu svojih romana stvorio svoju verziju sveta- onu u kojoj neće biti samo nesposobni starac koji sedi po ceo dan i čita knjige, neko bez svrhe, ko neće ostaviti trag za sobom. Zašto bi samo sedeo i čitao o podvizima velikih ljudi kada i on može biti jedan od njih i živeti ispunjenim životom punim avantura? Ta misao se vremenom razvija i on odlazi da za sebe stvori sudbinu kakvu on želi, bez bilo kakvih društvenih i vremenskih ograničenja. Odbija da ga epoha u kojoj živi zaustavi, stvara sopstvenu stvarnost u koju želi da veruje. Ako se pak desi bilo šta što ne može da razume, radije će izmisliti veštice i razne kletve koje sve mogu da objasne i tako potonuti još dublje u mrežu sopstvenog sveta, nego poverovati u nešto racionalno, predvidivo i dosadno. A sve dok želi da veruje, taj svet je stvaran.
Nigde u knjizi ne može se dokazati da je Don Kihot stvarno bio lud. Servantes će nam probuditi sumnju u njegovo ludilo, ali neće i razjasniti stanje njegove svesti. On je od svakodnevnih situacija pravio epske bitke, a od raznih predmeta sa kojima se stalno srećemo stvarao blaga ili neprijatelje. Sve je pretvarao u avanture što je imalo dosta uticaja na ljude na koje je nailazio.
Don Kihot jeste uzimao za osnovu svog sveta stvarni svet koji je nadograđivao kako je želeo, ali nakon nekog vremena, on se toliko udaljava od te osnove da ljudi više uopšte ne mogu da shvate i razumeju Don Kihotove postupke, a samim tim ga većina i odbacuje. Tada je od velike važnosti lik Sanča Panse- prostoumnog i naivnog seljaka kojeg će povesti sa sobom još na početku knjige i koji će mu se pridružiti u njegovim avanturama. On će se tokom celog dela nalaziti negde između Don Kihotovog i stvarnog sveta predstavljajući neku vrstu mediatora i karike koja će stvarati harmoniju i omogućivati prožimanje stvarnog i nestvarnog, realnog i fantastičnog. On nije siguran u šta da veruje i svakodnevno mora da bira da li će da veruje zdravom razumu ili Kihotu tj. da li će da se prepusti svetu u kojem će se obogatiti i postati neko važan i cenjen, ili se zadržati u nesrećnom svetu u kojem je živeo do tada, mučeći se da priušti svojoj porodici osnovne stvari za život. Iako ne bi uvek video ono što i njegov gospodar vidi, ne bi mu previše protivrečio kao što bi radili i ostali. Pristajao je da igra njegovu igru i dalje verujući u obećano bogatstvo i sigurnost- nije isključivao i odbijao Don Kihotov svet i želeo je da veruje u njega, što nije bilo teško pored Kihotovih objašnjenja, ubedjivanja i opisa svega sto on vidi.
Uostalom, možda se Sančo nije smatrao dostojnim da opovrgava njegova tvrđenja. Da li je iko bio dostojan toga? Svi koji su ga ismevali- da li su bili u pravu? Ako nešto ne vidimo, to ne znači da ne postoji. Čak i kada nešto ugledamo- kako da znamo šta u stvari gledamo i da li je to prava forma tog objekta? Da li tu stvar gledamo objektivno, ili dopuštamo da nam naša osećanja krive sliku realnosti. Don Kihot je samo odbio da gleda svet tuđim očima i pristane na društvena ograničenja- poput deteta. Dete, naravno, ima izgovor za to samim tim što je malo, ali će se i ono vremenom uklopiti u šablon kojim se stvaraju odrasli ljudi. Don Kihot, koji je možda uspeo da povrati to dete u sebi, izolovan je i obeležen.
Svi pokušaji da Don Kihota povrate u stvari svet bili su neuspešni- sve dok on, na kraju knjige, nije odlučio da je vreme da se rastane od svojih avantura i ispunjenog života koji je stvorio za sebe. Tada prihvata da ništa od toga nije bilo stvarno, a uskoro i umire, a sa sobom nosi tajnu svoga „ludila“-da li je stvarno bio lud, zbunjen, naivni i senilni starac ostavljen da lebdi između svih knjiga koje je pročitao i stvarnosti, ili osoba kojoj je dosadilo sedenje u sigurnosti svoje kuće i koja je rešila da proživi sve o čemu je prethodnih godina mogla samo da mašta.
Нема коментара:
Постави коментар