Šta predstavljaju? Zašto baš tri? Potpuno različiti, a opet se tako savršeno uklapaju i stvaraju savršenu celinu od njihovih mana. Nigde nemamo njihov tačan opis, da li su to bića ili predmeti, ili možda samo fizička manifestacija apstraktnog pojma?
Fenomenalni pisac Kortasar, upoznaje nas sa ovim „bićima“ kroz pričice- u svakoj saznajemo delić njihovih karaktera, fizičkog izgleda, ali to je još uvek nedovoljno da bi smo stvorili pravu sliku o njima. Nakon malog istraživanja, zaključila sam da većina ljudi zamišlja kronopije kao gremlinčiće ili čovečuljke, pomalo zdepastog izgleda, vragolastog, ali i umiljatog lica, dok su fame visoke, tanke, ozbiljnog izgleda i držanja.
Ali zašto se oni zovu baš tako? Zašto baš nada, fama ili kronopio? Opet, zašto se sve na svetu zove tako kako se zove- zašto se voz zove voz ili ptica- ptica? Zato što je neko smislio da će se to baš tako zvati, a ne drugačije. S druge strane, voz može imati drugačiji naziv u svakom jeziku, ali svi ti nazivi predstavljaju jedan isti voz. Kronopiji ne mogu imati drugačije nazive jer to neće biti ti isti kronopiji.
Kortasar materijalizuje ova čudna bića koja se možda nalaze i svuda oko nas, a i u nama, fizički ih oživljava, svakom daje ličnost koje se veoma razlikuju jedna od druge:
Fame su ozbiljne, sve planiraju u napred, odgovorne, vole red i tišinu, podsećaju na odrasle ljude formiranih ličnosti, stabilne i jake, ali previše ozbiljne sa velikom potrebom za red i mir:
„Fame kada putuju, imaju sledeće običaje prilikom noćenja u nekom gradu: jedan odlazi u hotel da bi utvrdio cene, kvalitet posteljine i boje tepiha. Drugi odlazi u policiju da prijavi pokretnine i nekretnine koje poseduju sva trojica, kao i inventar sadržaja njihovih prtljaga. Treći odlazi u bolnicu da prepiše raspored dežurnih lekara i njihove specijalnosti.“
„Da bi sačuvale svoje uspomene, fame ih konzerviraju na sledeći način: pošto fiksiraju uspomenu u celini, umotaju je od glave do pete u jedan crni čaršav i naslone uza zid sobe, okačivši joj natpis: „Izlet na Kilm“, ili „Frenk Sinatra“.“
One ne prepuštaju stvari slučaju, sve se mora dovesti u red. Već imaju formiran pogled na svet, ono što se u taj svet ne uklapa ili im se ne sviđa biće ismejano i omalovažavano, kao što možemo videti u primeru sa kornjačama i famama koje su im se podsmevale jer su spore.
Kronopiji su, za razliku od fama, vrlo neorganizovani, žive u trenutku i ne razmišljaju o tome šta ih čeka sledeći dan, rizikuju, vole da se šale i blesave, ne vole red i mir, baš suprotno. Po svemu sudeći, veoma podsećaju na malu decu bez velikih briga, sa pozitivnim i crno-belim pogledom na svet, ali koju i najmanje sitnice mogu rastužiti i uznemiriti, a neke situacije u kojima se nađu neće do kraja ni razumeti:
„Kada kronopiji putuju uvek nalaze pune hotele, vozove koji su već otišli, kiša pljušti, a taksi vozači neće da ih voze ili im naplaćuju preskupo... Kronopiji se nikada ne obeshrabruju zbog toga jer su ubeđeni da se ove stvari događaju svima, i kažu jedi drugima pred spavanje: „Kakav divan grad, prekrasan“. Cele noći sanjaju da je grad pun proslava na koje su oni pozvani. Sutradan se bude prezadovoljni, i tako putuju kronopiji.“
„Dok kronopiji, ta neuredna i mlaka bića, ostavljaju uspomene po kući, da slobodno, u veselom žagoru idu tamo amo, i kada jedna protrči blago je pomiluju i kažu joj: „Nemoj da padneš“ i „Pazi na stepenice“.“
Za razliku od fama koje su se podsmevale kornjačama, kronopiji im simbolično crtaju lastavice na oklopima.
Nade su pasivne, predvidive, pomalo nezainteresovane i usamljene, podsećaju na duhove, bezlične su i dosadne:
„Nade, koje vode sedelački život, puštaju da ljudi i stvari dolaze k njima; one su kao statue koje treba posetiti da bi se videle, jer ne žele da se uznemiruju...“
Pored fama koje su se podsmevale kornjačama i kornopijima koji su suprotnost fama, nade su potpuno neutralne i nezainteresovane u toj priči: one znaju za kornjače, ali uopšte ne mare.
Moglo bi se reći da kronopiji, fame i nade predstavljaju materijalizaciju svega onoga što u stvarnom svetu ne možemo opipati i videti- to su naše želje i strahovi, mane i vrline, skup osobina koje našu ličnost čini unikatnom. Svako ima svog kronopija, famu i nadu koji naizmenično proviruju iz nas, koji se međusobno dopunjavaju, ali i sukobe.
Нема коментара:
Постави коментар